Varanjem do istine

Varanjem do istine

Nakon što je Prva međunarodna konferencija o bosanskim piramidama, na kojoj su izvikane prailirske "piramide" postale "bosanska piramidalna brda", završila sa zaključkom u stilu "zaključili smo da ništa nismo zaključili", na stranicama Fondacije Bosanske piramide sunca punom parom je nastavljeno sa širenjem obmana. Na udaru su naučnici i novinari i svi pojedinci kritični prema suludom i besmislenom prekopavanju sedimenata u okolini Visokog, a sve o trošku građana BiH. Neprijatelji su posvuda, poručuju s Fondacijine web stranice: "Udružuju se domaći i strani 'stručnjaci' od Sarajeva do Zagreba, Londona i Bostona, čiji je jedini cilj zaustaviti ovaj projekt, plaćaju se blogeri i pojedini novinari da dezinformiraju javnost. Politikanstvo prati ovo istraživanje od prvog dana." No, bilo bi dobro kada bi autor(ica) ovog teksta ponudio/la neki konkretan dokaz o "plaćanju" novinara i blogera te da objasni ko ih zapravo i koliko plaća. Najsmješnije je što ovakve optužbe dolaze od organizacije koja je podrškom političara i vjerskih lidera sebi potpuno podredila medijski prostor - utoliko da je novinarka Federalne novinske agencije (dakle državne institucije) Sabina Alikadić pisala "saopćenja za javnost" Fondacije, slala ih Fondaciji, da bi ih potom Fondacija slala na desk FENA-e. Ovaj porazni neprofesionalizam okrunjen je činjenicom da je rasadnik dezinformacija - pseudonaučna Fondacija ni manje ni više nego sponzor FENA-e.

Upravo je manipulacija javnošću glavni razlog zbog kojeg je Osmanagićevu Fondaciju odlučio napustiti i njen jedini profesionalni arheolog - Britanac Andrew Lawler - čovjek kojem je Osmanagić lažno pripisao dešifriranje "natpisa iz tunela Ravne", kao imena "Rasim". Fondacija je na njega pokušala izvršiti pritisak da potpiše ugovor prema kojem "ni tokom ni nakon prekida radnog odnosa u Fondaciji neće nikome, pa ni budućim uposlenicima, otkriti, odnosno objaviti bilo kakve poslovne tajne, povjerljive informacije..." Lawler se prema ponuđenom ugovoru trebao obavezati da će "vratiti Fondaciji sva dokumenta i vlasništvo, uključujući (i ne samo): crteže, nacrte, izvještaje, priručnike, korespondencije, kompjuterske ugovore i sve druge materijale i kopije materijala u vezi s Fondacijom". Ono što najviše upada u oči jeste da se radi o tipičnom NDA ugovoru (Non-disclosure agreement, tj. ugovor o čuvanju poslovne tajne), kakav se potpisuje s kompanijama i korporacijama, a ne neprofitnim organizacijama za kakvu se Osmanagićeva Fondacija izdaje. Nadalje, takvi ugovori se potpisuju s firmama koje žele zadržati svoje intelektualno vlasništvo, izvjesnu tehnologiju i sl., a ne između arheologa čiji rad obavezno mora biti transparentan i neprofitne organizacije koja ne može imati poslovnih tajni. Toliko još jednom o izvikanoj otvorenosti Osmanagićeve organizacije. Ipak, tajnovitost ima svoj razlog i o tome nam govori drugi razlog Lawlerovog odlaska, a to je Osmanagićev pritisak zbog kojeg je morao izmijeniti svoj rad o radiokarbonskom datiranju uzorka drveta iz tunela Ravne. Osmanagić je želio rad s mnogo više "pretpostavki" koje bi išle u njegovu korist.

To su valjda ti "naučni principi", prema kojima se svi podaci drže pod kontrolom kako bi se lakše dezinformirala javnost preko novinara koji samo zapisuju, prenose i ne postavljaju pitanja.

(V. Bačanović)

http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_id=587&tekst_rb=3#anter10