Daorson

Grad starih Ilira Daorson krije još 500 godina istorije

Povijesna bogatstva Bosne i Hercegovine su golema, a to nam je još jednom morao potvrditi stranac. Doktor Nils Miler Šisel sa Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu je ovih dana radio geomagnetna istraživanja poznatog hercegovačkog arheološkog lokaliteta, grada starih Ilira - Daorsona kod Stoca. Njegova istraživanja su otkrila zidine koje se danas nalaze pod slojem zemlje, a koje su oko 500 godina starije od zidina koje su već otkopane!

"Suvremenom opremom koju smo donijeli iz Njemačke došli smo do zapanjujućih rezultata. Ispod ove livade nalaze se ostaci grada koji je još stariji od Daorsona kakvoga danas poznajemo", kazao nam je dr Miler Šisel pokazujući na livadu koja nikakvim detaljem ne pokazuje kako skriva povijest dugu nekoliko tisuća godina.

Smatra da se radi o zaista spektakularnom otkriću, jer dokazuje dugu povijest civilizacija koje se kontinuirano razvijaju na ovom prostoru.
"Čak u europskim, pa i svjetskim razmjerima radi se o velikom otkriću. Ljudi, dakle u kontinuitetu žive na ovom prostoru najmanje 3.700 godina. To je fantastično", dodaje Miler Šisel.

Smatra kako je grad kojeg tek treba otkopati samo stariji dio Daorsona, a ne neki drugi grad. Debljina sloja zemlje pod kojom se nalaze zidine je, prema riječima Miler Šisela, varijabilna i teško odrediva.

BiH vjerojatno još ne zna kakvim arheološkim blagom raspolaže, jer je do sada istraženo svega pet odsto područja nekadašnjeg grada Daorsona.


U helenističkom gradu živjelo plemstvo i puk

Stari helenistički grad Daorson smješten je na lokalitetu Gradine i Banje u Ošanićima, općina Stolac, a sastavljen je iz tri vezane cjeline čiji je razmještaj uvjetovan konfiguracijom terena. Središnji dio zauzima dominantna Gradina ili Akropola kojoj sa južne i jugozapadne strane stoje podgradinske terase na Grebenu, dok se sa istočne strane širi predakropolski prostor na Banjama sa stambenim i gospodarskim, te trgovačkim dijelovima naselja.

Daorson se nalazi u neposrednoj blizini lokaliteta Desilo u Hutovu blatu, gdje su nedavno otkriveni ilirski brodovi, prvi takve vrste u svijetu!

Mr Snježana Vasilj, koja je otkrila ilirske brodove u Desilu, nije iznenađena otkrićem dr Miler Šisela. Ona tvrdi kako još imamo veliki broj neotkrivenih arheoloških bogatstava.
"Na Daorsonu je živjelo plemstvo, dok je u dolini živio običan puk. Bila je to povezana i funkcionalna zajednica. Na ovim prostorima je živjela osebujna i bogata ilirska civilizacija. Sve gradine koje sada poznajemo svoje korijene vuku iz željeznog i brončanog doba, stoga me novo otkriće ne iznenađuje", kazala je Vasiljeva.

I Ivica Šarac, profesor povijesti sa Mostarskog sveučilišta, smatra kako se radi o veoma važnom otkriću.

"Već smo znali da su ljudi živjeli ovdje i u antičkome dobu i ovo nam je samo nova potvrda toga. Također, kada povežemo nova otkrića na Daorsonu s otkrićem ilirskih brodova u Desilu dobivamo sliku jednog veoma kompleksnog načina življenja na ovom prostoru", kazao je Šarac.
Gradina Daorsona je nastala na prapovijesnom utvrđenom naselju koje je tu kontinuirano postojalo još od početka ranog (17. do 16. stoljeće p.n.e.), pa sve do kraja kasnog brončanog doba (9. do 8. stoljeća p.n.e.).

Poznato je kako je od 167. godine p.n.e. Neretva bila sjeverozapadna granica Rimske republike na Balkanu, pa i granica Daorsa, koji su u okviru te države uživali neku vrstu autonomije. U to doba Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Delmati, moćno ratničko pleme, čija se vlast u nekim razdobljima pružala preko Cetine u pravcu rijeke Neretve. Zbog učestalih delmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili rimskom senatu. Rat protiv Delmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e., a Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Delmata iz Narone (u blizini današnjeg Metkovića), gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Delmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Delmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.


Delmati razorili Daorson

U vrijeme ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Delmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat je 49. godine p.n.e. stupio u savez sa Delmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Delmatima pridružena plemena sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor Vatinius započinje ratne operacije protiv Delmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Gotovo je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine n.e.) napali centar Daorsa, grad Daorson, i potpuno ga razorili.

Iz podataka o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv Delmata može se prilično točno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Arheološki materijal s utvrđenja datira iz druge polovice 1. stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom napadaja na grad i s prekidom života u njemu.

U vrijeme propasti Rimske republike (oko 27. godine p.n.e.) Daorsi su imali 17 dekurija (rimskih općina), a u početku Rimskog carstva Delmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o odnosima snaga nakon ratova. Tada je uništen dio plemena Daorsa. Na ruševinama grada Daorsona nikada kasnije nije nastalo trajnije naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali.
Kasnije se novi centar Daorsa razvio u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca, početkom 1. stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum.


Promocija nalazišta na početku

Prve podatke o arheološkom nalazištu danas poznatom kao Daorson objavili su K. Hörmann i V. Radimsky 1892. godine. Detaljno geodetsko snimanje terena izvršeno je 1956. godine.
Najopsežnija istraživanja su izvršena uz jugozapadni toranj i glavna gradska vrata, kao i djelomice uz megalitski zid sa unutrašnje i vanjske strane. Detaljno je istraženo gradsko šetalište sa južne strane Akropole uz Veliku gomilu, gradska stubišta te malo svetište ili hram i prostor oko sjeverozapadnog obrambenog tornja. Istraživački radovi su obavljeni i na gradskoj cisterni, na prostoru uz sjeverni i istočni poprečni bedem, na Velikoj gomili i kod sjeveroistočnog tornja gdje su otkrivena druga, pomoćna ili sjeveroistočna gradska vrata.

Na Grebenu je otkriveno desetak stambenih objekata, a na Banjama čitav niz objekata razne namjene. Paralelno su od 1963. godine, u nekoliko kampanja, vršeni konzervatorski radovi na megalitskim zidovima, ali su bili nedovoljni, pa su već otkriveni objekti ponovo zakopavani, štiteći ih tako od utjecaja atmosferilija i podrhtavanja tla. Kompletan pokretni materijal sa lokaliteta iskopan tijekom svih ovih godina nalazi se u depou Prahistorijskog odsjeka Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Danas, više od tri i pol tisuće godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči teretu godina. Stoljeća silne i slavne povijesti danas nisu pretočene u turističku atrakciju. Tako su tek nedavno postavljene klupice i kante za otpatke na vidikovcu pred kompleksom. Također, do prije pola godine bilo je gotovo nemoguće doći automobilom do ovoga lokaliteta, no aktivnostima Federalnog ministarstva za nauku, kulturu i sport put je popravljen i otpočeti su određeni koraci na promoviranju atraktivnosti ovoga nalazišta.

http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=15091&meni=25