Jad i bijeda BH intelektualaca

Citam kod Stul o zabrinjavajucem porastu kreacionistickog ucenja u Evropi, s posebnim osvrtom na nase prostore i na neobjasnjivu sutnju onih ciji je posao da jasno i glasno reaguju na ovu i slicne ublehe.

S takvim filozofima i intelektualcima onda i ne cudi da Snjezana Mulic , “nekadasnja novinarka svih znacajnijih printanih medija u BiH, knjizevnica i glasnogovornica BBI-ja”, u jednom zenskom casopisu u kojem je odgovarala na pitanja zajedno s fra Ivanom Sarcevicem, urednikom Svjetla rijeci, u dijelu intervjua u kojem jedno drugome treba da postave po jedno pitanje, od svih mogucih pitanja na svijetu ona njemu postavlja sljedece: “Zasto se mi cudimo piramidama u Visokom, a ne cudimo se sto u Zemaljskom muzeju u BiH ima kit?”.*

Jos je gora pateticna i sramna reakcija profesora Besima Spahica na moj post: “Mozda Ste apsolutno u pravu, a mozda I Niste. Ipak stojim iza vecine onoga sto sam napisao, a simpaticna Starica je najmanji problem u nasoj svakodnevnoj poeziji rastakanja nase nam prekrasne Domovine I to prvenstveno u reziji “zastitnika vjersko-nacionalnih” centrifugalnih interesa. Mislim da je vrijedno htijenje i bh patriotizam jedne osobe italijansko-kvarnersko-otočkog podrijetla . Mnogi ne vole ni pomisao da bi visocka piramida mogla biti nesto kolosalno, a kamoli Gabela ili Osanic. Najvise vole bh tradiciju od devedesetih do danas. Mozda je to bio “lajtmotiv” moje, istina, nategnute podrske Gospodji.” Profesore, profesore...

I dok Osmanagic obilazi alternativce u susjedstvu, u Visokom nema niceg novog. Nikakvih senzacija, nikakvih sjajnih pronalazaka. Jedino podsjecanje, s vremena na vrijeme, da ce trostruki doktor, admiral i turisticki vodic Swelim predsjedavati konferencijom.

Brda oko Visokog, u jako malom broju, obilaze penzioneri, poneki zalutali dijasporac, cak ni izleta osnovaca i mektebske djece nema kao nekada, tako da Fondacija sve nade polaze u svoje omiljene institucije visokog obrazovanja: fakulteta sociologije i zurnalistike, FIN-a, te Univerziteta u Zenici ciji profesori, osim sto vjeruju u ublehu, s Fondacijom imaju jos jednu zajednicku tacku - nezajazljivo svrcu lovu.

U svakom slucaju, zao mi je Osmanagica, zaista. Izgleda je on jedini covjek pod sesirom kojem ovih dana lose ide – dok uzorima na koje se “fura” ide jako dobro i Harrisonu i Zahiju.

I za kraj: inace ne privatiziram blog, ali zaista moram pozdraviti moje najvjernije citatelje, one iz Met Company, u vlasnistvu Semira Osmanagica.


* Na to pitanje fra Ivan joj odgovara: “Ne znam bas kako je doslo do toga, ali je logicnije da ima kit u Zemaljskom muzeju nego piramide u Visokom. Jako sam se obradovao kad sam cuo da je nedavno u Zemaljskom muzeju bila skupina djaka iz Tomislavgrada. Taj muzej je najvaznija kulturna institucija za BiH. Mi necemo uskoro znati ni sta su krave, pa je dobro da djeca mogu u muzeju vidjeti kita. Ja ne znam kako je on stigao, ali je dobro da jeste. I nemam problema s tim, kao sto imam s onim sto se radi u Visokom, gdje je u starom gradu nadjeno dosta vaznog, a kroz danasnje radove se moze unistiti”.