Wednesday, April 30, 2008

Stari grad Zvornik


Zidine mame turiste
ZVORNIK - Direktor Muzeja u Bijeljini Mirko Babić sa timom arheologa pokrenuo je arheološka istraživanja Zvorničke tvrđave, koja se prvi put spominje 1410. godine.

Projekat je podržala Vlada Srpske sa 5.000 maraka, a opština Zvornik odobrila je 6.000 maraka.
- Mi zapravo nastavljamo prije deset godina započeta istraživanja, kada smo otvorili sedam istražnih sondi ukupne površine 61 kvadratni metar. Tada u nekim sondama, zbog dubine, nismo došli do dna i sada želimo da obuhvatimo kompletne arheološke slojeve u tim dijelovima - pojasnio je Babić.

Arheolozi trenutno istražuju na prostoru padine Srednjeg grada sa sondama pet i šest, gdje očekuju arheološke slojeve starije od srednjeg vijeka. Ono što se dosad krilo duboko pod zemljom u arheološkim slojevima nije bilo poznato i upravo u ove dvije sonde, naglasio je Babić, nalaze se slojevi stariji od srednjeg vijeka, još od vremena kasnog rimskog carstva. Babić je napomenuo da je tvrđava tokom turske i austrougarske vladavine bila u upotrebi, kao i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kada je služila kao kasarna.

Prema Babićevim riječima, iskopavanje traje i u Donjem i u Srednjem i u Gornjem gradu ove tvrđave sa fantastičnim rasponom od blizu 300 metara nadmorske visine. Pored arheoloških iskopavanja paralelno traju i radovi na uklanjanju rastinja, koje je svih ovih godina raslo iz zidova i uništavalo ih. Ono će u dvije faze biti potpuno uklonjeno, a nakon toga će se pristupiti hortikulturnom uređenju unutrašnjosti tvrđave i rekonstruisaće se komunikacije, koje su vodile do Gornjeg dijela grada, da bi čitav kompleks bio pristupačniji javnosti.

- Prvi put nakon 20 godina ljudi su došli do kule na Srednjem gradu, koja je i najveća na prostoru BiH. Sa podzidima ona ima preko 30 metara visine, s tim da su ulazi u nju urušeni, ali ćemo ipak doći do vrha. Obavljamo uporedo i precizno arhitektonsko dokumentovanje ostataka, a čitava ova kampanja biće usmjerena na pravljenje ambicioznog plana arheoloških istraživanja, koja će dalje prerasti u konzervatorske i restauratorske radove i na kraju u revitalizaciju tvrđave - objasnio je Babić.

Prema njegovim riječima, do sredine ljeta trebalo bi da imaju jedan projekat, koji će biti upotpunjen brojnim dodatnim podacima, koji će služiti budućim finansijerima kao dobar povod za podršku daljim radovima.

U maju će uklanjanje rastinja biti završeno, a kasnije aktivnosti zavisiće od obezbijeđenih sredstava.

Prokleta Jerina

Površina čitavog kompleksa je oko 50 hektara sa velikim brojem objekata. Mirko Babić je istakao da je poslije Zlatonosovića utvrđenjem zavladao despot Đurađ Branković. Za njegovu suprugu Irinu, u narodu poznatu kao Prokleta Jerina, vežu se mnoge legende, pa i ona da je, da bi ubrzala rad radnika prilikom dodavanja kamena iz ruke u ruku, kamen grijala na vatri, pa je produktivnost povećala tri puta.


izvor

vise o Starom gradu Zvorniku

Verifikacija s istoka

Zahvaljujem Lei sto je s nama podijelila link za tekst koji tako afirmativno fovori o "piramidama" u Visokom da jednostavno zasluzuje da bude u cijelosti objavljen na ovom blogu. U Fondacijinoj sekciji "Izvodi iz stampe" ga sigurno nece procitati.

Stazama bosanskih faraona

Oko famozne Bosanske piramide Sunca u Visokom, arheolog-amater Semir Osmanagić i njegov jednako živopisan tim započeli su novu sezonu iskopavanja

Tmuran i vetrovit dan u Visokom, varoši koja je stešnjena u dolinu, svega 28 kilometara od Sarajeva, nije omeo hodočašće radoznalaca na Bosansku piramidu Sunca, turističku atrakciju koja je od ovog gradića napravila Meku za ufologe, piramidologe, preduzednike i sve druge koji su našli svoj interes od onoga što je samouki arheolog Semir Osmanagić nazvao najvećim nalazom u istoriji arheologije.

Prošlog vikenda započela je nova sezona arheoloških iskopavanja na lokalitetima Bosanske piramide Sunca, Meseca, Zmaja i Ljubavi, kako je Semir Osmanagić nazvao brda oko Visokog za koja tvrdi da kriju najstariji kompleks piramida na svetu. Otvaranju sezone prisustvovala je i grupa novinara iz Srbije, koje su domaćini poveli u turneju koja je obuhvatila najvažnije tačke Osmanagićeve arheološke karte Visokog - neolitski tunel „Ravne", star, kako navodi Osmanagić, 2.900 godina, kao i piramide Sunca i Meseca.

Razlaz sa elitnom naukom

Sama Bosanska piramida Sunca, brdo Visočica, na pravilnu piramidu podseća samo iz jednog ugla, pa i tada se vidi da joj strane nisu simetrične. Formacija je visoka 220 metara, pedesetak metara viša od Keopsove piramide. Svi Osmanagićevi dokazi da je u pitanju piramida su nekoliko sondi koje pokazuju da se ispod sloja zemlje nalazi sloj glatkog i ispucalog kamena peščara za koji Osmanagić tvrdi da je oblikovan ljudskom rukom, a tu je i sloj gline i šljunka koji arheolog-amater naziva „prastarim betonom". Ni najveći fanovi Osmanagićevog rada ne mogu da ustanove koliko je star Semirov nalaz: on je prvo tvrdio da je piramida stara 25.000 godina, pa smanjio na 12.000 leta, da bi u poslednje vreme operisao brojem od „samo" nekoliko hiljada godina, usput priznavši ovom izveštaču da, kako je rekao, „nisu pravljene nikakve analize materijala od kog su piramide napravljene"!

- Mi, razlazom sa elitnom naukom, otvaramo novo poglavlje u svetskoj istoriji - deviza je Semira Osmanagića.

Ovaj razlaz sa „elitnom naukom" podrazumeva teoriju da postoji zavera sa ciljem da se diskredituje ideja o autohtonom i prastarom bosanskom narodu koji je od pamtiveka obitavao na prostoru Visokog:

- Naučnicima u Americi i Evropi nije u interesu da se sazna da je u Bosni nastala jedna od prvih ljudskih civilizacija - rekao je Semir.

Semire, ti si naš

Visoko će i ovog leta živeti u znaku ubiranja prihoda od Semirovih istraživanja. Osmanagić svoje radove nije oročio, pa je jasno da će fama o piramidama, koje je Evropsko udruženje arheologa nazvalo „okrutnom prevarom", trajati bar još koju godinu. Motel u centru Visokog „Piramida Sunca", nekadašnji „Holivud", radi punom parom, kao i novootvoreni motel „Džale", oaza luksuza i rokoko-kiča, adaptirana od nekadašnjeg industrijskog skladišta. Na sve strane prodaju se suveniri sa logom piramida, a Semir uživa status lokalnog moćnika: udruženje visočkih žena je, povodom svetkovine pod vedrim nebom kojom je označen početak sezone, napravilo Semiru i njegovim gostima sofru punu kolača, pita i pečenja, i predstavilo je uz reči predsednice udruženja: „Ti si, Semire, naš, došao si ovde, i to je sada gotovo"!

Nepostojeće Nobelove nagrade

Između obilazaka lokaliteta u Visokom novinare je u autobusu animirao mladi pomoćnik Semira Osmanagića, koji se, nažalost, nije predstavio. On je demonstrirao nesposobnost Semira i njegovog tima da na makar jedno pitanje u vezi sa piramidama daju konkretan odgovor. Na pitanje da li je moguće dobiti preveden nalaz egipatskog tima koji je, prema navodima Fondacije, verifikovao nalaz u Visokom, dao je sledeći odgovor:

- Član tima, doktor Ali Barakat rekao je da on, iako je iste vere kao i Semir Osmanagić - islamske, ne bi zbog toga žrtvovao svoju akademsku karijeru.

Semirov pomoćnik je, na ponovljeno pitanje postoji li prevod nalaza Egipćana, skrenuo temu na italijanskog geologa dr Darija Andretu, za koga je tvrdio da je bio nominovan za Nobelovu nagradu za geologiju. Kada mu je skrenuta pažnja da ova nagrada ne postoji, rekao je da je u pitanju bila, takođe nepostojeća, „Nobelova nagrada za prirodne nauke".


http://www.pressonline.co.yu/vest.jsp?id=34682

Sunday, April 27, 2008

Ko se zadnji smije, nije skontao vic!*

Neki nisu skontali da prilog na The Daily Show nije afirmativno izvjestavanje!


Ako ste se nasmijali, sad cete urlati (od smijeha, dakako!) jer su isti klip objavili na sajtu Fondacije, gdje je vec dobio peticu!





*Naslov ovog posta bi komotno mogao biti i dumb and dumber. :D

Friday, April 25, 2008

Glamoč: Otkriven antički refugij

Stručni arheološki tim Zemaljskog muzeja pod vodstvom mr. Adnana Busuladžića otkrio je na lokalitetu Gradac kod sela Halapić, u općini Glamoč, kasnoantički refugij (utvrđeno sklonište), za koji se pretpostavlja da je iz IV-VI stoljeća nove ere, izjavio je mr. Busuladžić za Fenu.

Kako je rekao mr. Busuladžić, kod refugija, koji je služio kao utvrđeni objekt pred barbarskim najezdama, pronađeni su ostaci ukrašene rimske keramike (posuđa), rimskog stakla, te ostaci arhitekture, uključujući podnicu i temelje zidova.

Tim Zemaljskog muzeja počeo je radove 17. aprila, a ostat će na terenu do 3. maja.

Radi se nastavku radova u selu Halapić, gdje je prošle godine, nedaleko od novootkrivenog refugija, pronađen antički objekt koji je u povijesti pretrpio više građevinskih faza. Najstarija faza (II - III stoljeće nove ere) mogla bi biti antički hram, a mlađa (IV-VI stoljeće nove ere) bi se mogla pripisati starokršćanskoj crkvi.

Mr. Busuladžić je podsjetio da je tada nađeno mnogo arhitektonskih ulomaka od vijenaca, stupova, baza stupova te fragmenata žljebova stupova, a pronađeni su i bronzani novčići rimskog cara Konstantina (vladao od 306. do 337. godine nove ere).

Arheološke radove kod Glamoča finansira Vlada Federacije BiH putem Federalnog ministarstva kulture i sporta.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080425014

Thursday, April 24, 2008

Iskopao ostatke najprimitivnije keramike

TUZLA - Geolog Fikret Jahić pronašao je dokaze života od neolita do danas na gradilištu u centru Tuzle, gdje se na mjestu davno srušene zgrade "Baroka" gradi sličan objekat.

Jahić je svoja istraživanja u centru Tuzle započeo prije nekoliko godina kada je na Sonom trgu pronašao predmete iz osmanskog perioda. Iskopao je lule, glinene posude, metalne dijelove nošnji, te dijelove neolitskih posuda.

"U kanalu prema zgradi Privredne komore otkrio sam neolitske posude, što me ponukalo na istraživanja koja sam počeo prije desetak dana na mjestu zgrade 'Baroka'. Na presjeku zemlje dubine šest metara pronašao sam kulturne slojeve iz različitih perioda, od neolita do danas", pojašnjava Jahić.

Jahić je iskopao ostatke najprimitivnije keramike, koju su tuzlanski preci ručno obrađivali. Otkrio je primitivne tave, pravljene sa tri ili četiri nogare, zapremine od nekoliko litara do više stotina litara.

"Našao sam posude za vodu i jelo iz turskog perioda, a vide se i tragovi požara koji je tuzlansku čaršiju zahvatio najprije 1871., a onda 1878. kada je čitava čaršija izgorjela", stakao je Jahić.

Jahić je uputio poziv svim dobrovoljcima, zainteresovanim za volonterski rad na geološkom istraživanju Tuzle da mu se jave. Namjerava narednih dana iskopati tri-četiri sonde, a potrebno je dvadesetak volontera kako bi za dva dana iskopati dokaze tuzlanske prošlosti. Pronađene predmete će donirati Muzeju Istočne Bosne i time obogatiti njihovu riznicu.

www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=22651&meni=15

Saturday, April 19, 2008

Kratko i jasno


Povelja Kulina bana konačno u našoj zemlji

”Povratak nakon 820 godina”

Originalna Povelja Kulina bana, koja je svjedočanstvo bosanske državnosti u ranom srednjem vijeku, nakon 820 godina "vraća" se kući, u Bosnu i Hercegovinu. Istina, na određeno vrijeme - bit će izložena u Zemaljskom muzeju BiH 21 dan, a u sklopu Dana Kantona Sarajevo koji će početi 5. maja.

Zahvaljujući prijateljstvu Dubrovnika i Sarajeva, potom suradnji Istorijskog arhiva Sarajevo i Državnog arhiva Dubrovnik, rodila se ideja o predstavljanju bosanskohercegovačkoj javnosti ovog iznimno značajnog dokumenta.

- Radili smo dugo, u medijskoj ilegali, kako bismo uspjeli "dovesti" Povelju Kulina bana u Sarajevo nakon 820 godina i predstaviti je bosanskohercegovačkoj javnosti. Veliku zaslugu za to ima Istorijski arhiv Sarajevo i njegov direktor Sejdalija Gušić i Ivo Orešković, ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku. Vjerujem da će izazvati veliko zanimanje Sarajlija koji će željeti da je vide, kaže Emir Hadžihafizbegović, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.

Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni oč­uvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država. Ču­va se u Državnom arhivu u Dubrovniku i svojim sadržajem vj­erno svjedoči o bosanskoj državnosti, govori o pravima i povlasticama dubrovačkih trgovaca na teritoriju bosanskog vladara, zazivajući ime Božije, potvrđujući stoljetnu tradiciju prijateljstva naroda Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Više originala

Ravnatelj dubrovačkog Državnog arhiva Ivo Orešković, ističući, u telefonskom razgovoru, izuzetnu agilnost i trud Emira Hadžihafizbegovića, koji je “značajno doprinio realizaciji ovog historijskog projekta“, za Oslobođenje pojašnjava:

- Ova povelja ima i svoje dvojnike, odnosno znanstveno dokazano mlađi prijepis kojega jednako tako mi čuvamo u Arhivu, kaže ravnatelj Dubrovačkog arhiva. Treći primjerak je otuđen, ili bolje kazano, ukraden od strane srpskog patrijarha, najvjerojatnije u vrijeme ili nakon nesretnog požara u Kneževom dvoru 1817. godine, u kojem je tada bio smješten Dubrovački arhiv. Da je to uistinu tako, potvrđuje činjenica da kad su temeljem naredbe Vlade u Beču 1833. godine najvredniji dokumenti iz Dubrovačkog arhiva odneseni u Beč, među njima su bila samo dva primjerka Povelje. I to ona koja su kasnije zajedno s ostalim dokumentima doživjela svoje “proputovanje“ preko Beograda 1921. godine u Dubrovnik, potom 1941. godine ponovo u Beč i konačno pedesetih godina prošlog stoljeća u Dubrovnik, kome i pripadaju.

- Najveći znanstveni autoriteti koji su se bavili problematikom izvornosti, originalnosti ili autentičnosti srednjovjekovnih povelja i dokumenata potvrđuju činjenicu da je upravo ovaj primjerak, koji čuvaju u Dubrovačkom arhivu, najstariji, odnosno prvi. Kancelarijska praksa Dubrovačke republike bila je izrađivati trgovačke ugovore, ugovore o miru ili prijateljstvu s drugim gradovima ili državama u svom okruženju u više primjeraka, najčešće četiri. Za pretpostaviti je, dakle, da je i u ovom slučaju bilo tako, te da je jedna, odnosno četvrti primjerak vremenom izgubljen u kneževim kancelarijama, a ostala tri doživjela već opisanu sudbinu. Najispravnije je tvrditi da su sve tri povelje u biti izvorne, odnosno originalne, s tim da suvremeni znanstvenici dijele mišljenje kako je ova povelja iz Dubrovačkog arhiva najstariji izvornik, pojašnjava ravnatelj Orešković.

Milion eura

Od ravnatelja Oreškovića saznajemo da se radi o dokumentu koji ima neprocjenjivu materijalnu vrijednost za sve narode koji žive na ovim prostorima, ali zbog njenog osiguranja, Povelja je procijenjena na iznos od milion eura.

- Kako je bilo potrebno udovoljiti zakonskim propisima koji reguliraju postupak iznošenja pokretnog kulturnog dobra van granica Republike Hrvatske, Vlada Kantona Sarajevo je pružila garancije na pomenuti iznos, kaže Orešković.

Oslobodjenje

Thursday, April 17, 2008

Otkopa li se sta?

Vec je sasvim jasno da radova u Visokom nema, nista se bitno ne desava i da ce se paznja do avgustovske “konferencije”, u nedostatku bilo kakvih dokaza koji bi potkrijepili njihove teorije, odrzavati ”senzacijama”. U Visokom se ne istrazuje, tamo se samo docekuje i slika. Tako su u par dana docekali studente, Bjelovarcane i umjetnike koji izjavljuju: "Ako institucije ove države žele pokazati da država još funkcioniše onda moraju ulagati u bosanske piramide.". Na kojoj li planeti oni zive proteklih decenija, u Bosnu sigurno svracali nisu! Da jesu, znali bi da nam drzava ima malcice ozbiljnije probleme od Semirovog propalog plana bogacenja.

No, lova u Visoko jeste stigla, 264 hiljade, samo ne na konto Fondacije.

Na izjavu: "Zovite ovo podzemnim labirintom, a megalitne blokove i simbole i dalje štitite da sačuvate njihovu autentičnost.", me spopao jos veci smijeh nego sto ga je izazvalo gledanje galerije slika koje nam pokazuju hiljade i hiljade ljudi na ceremoniji obiljezavanja nove sezone.

Pa jos kad se prolomio “bolni vapaj za vijestima”, pukoh k’o Stripy!

Eto, da im hoce ”Radmanovic” navratiti, imali bi cetiri dana o cemu pisati! :D

Sunday, April 13, 2008

Nazovimo stvari pravim imenom

I dok Fondacija i njeni medijski sponzori to nazivaju "nova sezona istrazivanja" pincom.info to, namjerno ili slucajno, uz stamparsku gresku, nazva pravim imenom: "Počela nova sezona kopanja u Viskom".

Saturday, April 12, 2008

Nova sezona "istrazivanja" u Visokom

Danas pocinje nova sezona „istrazivanja“, gromoglasno, uz teferic i vatromet, jakako drugacije kad se radi o tako vaznom „projektu“ ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i citav svijet?

Pa, kad je vec zbor uz harmoniku i rucni rad, red je da i ja, u maniru emisije „Zelje, cestitke i pozdravi“, novim spotom iz N-production, Fondaciji pozelim da nas, u nedostatku spektakularnih dokaza za svoje tvrdnje, u narednih „tradicionalnih 200 dana“ barem nasmiju kao i do sada.

Otkako je Semir Osmanagic 2005. godine dosao na ideju da se na brzinu obogati tako sto je Visoko proglasio centrom svijeta, a brdo piramidom, te se nije zaustavio nego je proglasio jos 5 njih ispod kojih idu tuneli nastanjeni paranormalnim pojavama, orbsovima i prikazama, kroz njegovu Fondaciju je prosla citava plejada likova cije bi metode, dokazi i teorije cak i Pajtonovce ostavili bez teksta. Ovo su neki od njih.

video

Za vecu rezoluciju posjetite: http://uk.youtube.com/watch?v=hrAVv9ujvN0

Friday, April 11, 2008

"Foteljaski" doprinos manifestaciji "Srcem za piramide"

Uoci sutrasnjeg teferica u Visokom na kojem ce biti svega osim borbe bikova, arheologije i nauke, magazin Dani objavljuje intervju s prof. dr Predragom Novakovicem. Tajming je zaista sjajan, bas uoci ceremonije pocetka ovogodisnjeg presipanja iz supljeg u prazno. Nakon sjajnog komentara na ovaj intervju kojeg je napisala Stultitia , svaka moja rijec bi bila zaista suvisna.



Dakle:


Intervju: Prof. dr. Predrag Novaković, profesor arheologije na Univerzitetu u Ljubljani i sekretar EAA, Evropske asocijacije arheologa Nacionalizam ne može bez arheologije

Prof. Novaković je krajem marta gostovao na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, između ostalih, s predavanjem o temi Nacionalizam i arheologija. Za Dane govori o historijskoj isprepletenosti arheologije i nacionalizma, zloupotrebi arheologije u političke i ideološke svrhe, o potrebi populariziranja arheološke nauke, kao i najnovijem pseudonaučnom skandalu Semira Osmanagića

Vuk Bačanović

DANI: Profesore Novakoviću, nedavno ste na Filozofskom fakultetu u Sarajevu održali predavanje o povezanosti nacionalnih pokreta i arheologije. Koliko su zapravo nacionalne ideologije isprepletene s ovom naukom?

NOVAKOVIĆ: Predavanje koje sam držao započeo sam jednim skoro retoričkim pitanjem, koje smo jedan kolega Božidar Slapšak i ja postavili u jednom tekstu prije desetak godina: da li je moguća arheologija bez nacionalizma? Naš odgovor je u tom tekstu bio: teoretski da. Teoretski zbog toga jer nije moguć nacionalizam bez arheologije. Budući da arheologija ne može utjecati na to šta će se iz nje uzimati za neke projekte, planove, itd. Nacionalizam i arheologija imaju zanimljiv suživot. Istraživanja su pokazala da je arheologija kao nauka još od samog početka isprepletena s idejom nacionalizma, s istraživanjem u okviru nacionalne perspektive i to se vidi iz historije arheološke znanosti. Negdje sredinom 19. vijeka, kada arheologija postaje prava znanstvena disciplina, kada razvija svoje autonomne kritičke metode obrade građe, ona to radi i u duhu nacionalne perspektive - nacionalizma, tada glavne ideologije u evropskom društvu. Od neke prakse prisutne u vrijeme renesanse - dinastija i vladara koji su posjedovanjem antičkih skulptura željeli dodatno legitimizirati svoju vlast - predstavljajući te spomenike kao simboličke veze s dalekim slavnim ličnostima, dolazi do pojave nauke arheologije koja daje odgovore na nacionalna identitetska pitanja - starine, identiteta, razlikovanja "nas i njih".

DANI: Historiju arheologije, dakle, možemo djelomično razumjeti i kao historiju politike?

NOVAKOVIĆ: Upravo. Radi se o političkoj borbi koja se vodila na više frontova. Na jednoj strani, naravno, to je projekt koji je napredan - u smislu transformacije starog feudalnog režima u građansko društvo. S druge strane, ta se nacionalna perspektiva, odnosno zloupotreba arheologije u političke svrhe praktično nastavlja s više ili manje nesmanjenim intenzitetom sve do Drugog svjetskog rata, pa i poslije toga. Relevantne studije poznatih arheologa, npr. Brusa Trigera, pokazuju da se historija arheologije u velikoj mjeri može označiti kao historija nacionalističke, imperijalističke i kolonijalne nauke.

DANI: Zbog čega?

NOVAKOVIĆ: Zbog toga što je samo bavljenje prošlosti metodama arheološke nauke izum zapadne civilizacije. Nauka dolazi s kolonijalnim vlastima u države Afrike, Azije i Amerike. Sve te zajednice imaju svoje načine bavljenja dalekom prošlošću. Arheologija je nešto što dolazi iz Evrope. I, naravno, u toj globalizaciji arheologija dobija opći predznak. Međutim, historijski gledano, ona je način na koji zapadna civilizacija pokušava spoznati najstariju prošlost. Zbog čega je arheologija imperijalistička? Upravo zbog toga jer je bila zaštitnim znakom promocije imperijalističkih sila: Engleske, Njemačke, SAD-a.

DANI: Koji su najpoznatiji primjeri te zloupotrebe?

NOVAKOVIĆ: Najprije bi trebalo istaći da arheologija krajem 19. vijeka u sebi ima jedan evolucionistički moment. Ona priča najstariju historiju čovječanstva - tehnološku, kulturnu, da bi se upravo tada pred nju ispriječilo pitanje koje se tiče njene relevantnosti, a to je: šta arheologija može kazati o nacionalnoj historiji? I tada arheologija mijenja svoju interpretaciju iz neke univerzalne evolucionističke u neku kulturno-historijsku nauku. Toj transformaciji najviše je doprinijela tadašnja njemačka arheologija, koja je jednostavno željela prahistoriju pisati na način historije. Više se ne govori o čovječanstvu, nego o plemenima. Govori se o dalekim precima konkretnih nacija. Tada se u arheološkoj literaturi javlja izraz "arheološka kultura" (danas imamo na hiljade kultura - vinčanska kultura, bjelobrdska kultura). Radilo se, ustvari, o metaforama za nacionalnu državu. Tada se pod kulturama misli na neko konkretno pleme, na neku konkretnu grupu i u duhu te ideje se razvija cijeli niz postupaka kojima bi trebalo dokazati razvoj neke nacije iz dalekih prahistorijskih kultura. Te ideje je njemačka arheologija dovela do krajnosti u vrijeme nacizma. Tada se i biološka komponenta čovjeka pokušala povezivati s kulturnom. Njemački arheolozi, barem veći dio prahistoričara koji su bili pod utjecajem te ideologije, namjerno su krivo interpretirali nalaze kao pragermanske, germanske itd. Čak u vrijeme rata dešavala su se velika iskopavanja u Češkoj, Sloveniji, Ukrajini, južno od Alpa, istočno od Sudeta itd. s namjerom dokazivanja germanskog prava na tu zemlju. Jednako tome imamo fašističku arheologiju u vrijeme Mussolinija, koja je bila jedna od propagandnih alata za njegovu slavnu uzrečicu "Mediterane - Mare Nostrum". Tako se pokušala obnoviti slava nekadašnje Rimske imperije arheološkim "dokazivanjem" Rimljana, čiji su nasljednici Talijani. Imate tako bizarne projekte, kao što je podizanje ogromnog muzeja povodom 2.000. godišnjice dolaska Augusta na vlast. To je i danas ogroman muzej i oni koji ga posjete se mogu uvjeriti da se radi o nevjerovatnoj arhitektonskoj investiciji u neoklasicizam, tadašnjeg fašističkog režima. U Drugom svjetskom ratu je bilo još puno elemenata zloupotrebe - iskopavanja kako bi se falsificirala historija. Međutim, interesantno je da se ni poslije rata puno strukturalnih stvari nije promijenilo. Samo su se strelice okrenule pa se istom metodom u Poljskoj dokazivalo da je pangermanizam pogrešan i da se radi o sla venskim naseljavanjima zapada. Onda npr. imamo situacije kada se na Prvom kongresu jugoslavenskih arheologa u rezoluciji govori kako arheologija treba da služi afirmaciji "bratstva i jedinstva" i "ka odvraćanju od slabih teorija o etnogenezi naših naroda". U svim evropskim državama mogli bismo nabrojati primjere zloupotrebe.

DANI: U čemu je najveća greška takvog ideološkog pristupa arheologiji?

NOVAKOVIĆ: Najveća greška leži u mišljenju da arheologija može dati odgovore na pitanja etnogeneze, odnosno da je etnogeneza nešto čime se arheologija mora primarno baviti i davati odgovore na takva pitanja. U savremenoj arheologiji postavlja se veliko pitanje da li nalazi zaista sadrže etničku informaciju. Da li to može biti pravo pitanje, budući da znamo da su narod i nacija historijski konstrukti koji imaju svoju modernu historiju i nemoguće je, prema tome, sadašnjost prenositi u prahistoriju. Manipulacije se dešavaju i danas. Prije nekoliko godina održavala se proslava 1.000. godišnjice Francuske, kada se pokušala francuska historija protegnuti do franačkog kralja Klodviga. Čak je i Katolička crkva u tome učestvovala - a radilo se o Franku, dakle Germanu. Zatim, imamo i grčko-makedonski primjer države, grba i zastave. Zatim su tu i brojne autohtonističke teorije na Balkanu, koje bi nenaučnim metodama željele dokazati kontinuirano prisustvo određenog balkanskog naroda od prahistorije. Njih ima u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i u Bugarskoj. To su sve pseudoznanstvene situacije gdje, pogotovo u vrijeme društvenih promjena i kriza, takve stvari dolaze na površinu. Takve stvari postoje od početka arheologije. Od samog početka jer autohtonističke teorije nalazimo još prije 50 godina. Historija je postala toliko važna stvar da se njome bave svi.

DANI: Međutim, šta da radimo s nacional-šovinistima i pseudonaučnicima u akademskim krugovima ili onima koji teže da u njih uđu?

NOVAKOVIĆ: Nema jasne granice koja bi se mogla povući između patriotsko motivirane ili patriotsko pisane arheologije i nacional-šovinističke. Ta crta je vrlo tanka i često zavisi od osjećaja mjere u nekom društvenom trenutku. Takve je pojave potrebno izolirati. Mora se znati gdje se šta piše. Recimo, jedan ozbiljan časopis neće nikada objaviti teze o tzv. piramidama u Visokom ili o ranim Slavenima u 4. vijeku, što piše srpski arheolog Đorđe Janković, o gotskom porijeklu Hrvata, venetskom porijeklu Slovenaca itd.

DANI: Kako to razjasniti laicima - ljudima koji ne čitaju naučnu literaturu i kojima je lako predstaviti nešto što je nenaučno kao naučno?

NOVAKOVIĆ: Mi možemo pisati u svrhu pozitivne promocije naše regije, kulture, pa čak i nacije, ali s pozicije koja ne bi bila nacional-šovinistička, to jeste kada se ne pokušava afirmirati "naše" na račun "drugoga". Danas, kada je arheologija dosegla veliku zrelost i kada je sposobna kreirati nove spoznajne horizonte - ona zahtijeva od arheologa i javnu odgovornost. Mi radimo u društvu i ne možemo biti zaključani u svoje kružoke. Mi moramo učestvovati u javnom diskursu, u javnim raspravama koje će biti jasne ljudima koji nisu arheolozi. Vrlo dobar iskorak u tom pravcu jeste naučnopopularna literatura. Mi nismo dobri PR-ovci. Mi smo dobri za svoj posao koji nije najatraktivniji. Mi ne znamo dobrim literarnim konstrukcijama objašnjavati stvari. Zato postoje sposobni ljudi - arheolozi, koji su sposobni prenositi nalaze jezikom modernih sredstava komunikacije. Na kraju krajeva, mi sebi moramo postaviti pitanje relevantnosti pred poreskim obveznicima. Mi moramo znati predstaviti naše rezultate, tako da će oni koji nas finansiraju, dakle javnost, od toga nešto imati - da to nije posao za malu grupu ljudi. Činjenice se moraju provjeriti, staviti na pravo mjesto i pravilno prezentirati javnosti.


Piramida

Izvještaj dr. Nabila Swelima ne zadovoljava naučne kriterije

DANI: Kada već govorimo o pseudonauci, onda ne možemo zaobići najavljenu "Prvu međunarodnu naučnu konferenciju o Bosanskoj dolini piramida", koja je najavljena za august ove godine. Jedan od radova za tu konferenciju napisao je i trostruki doktor egiptologije dr. Nabil Swelim. Rad ste i Vi imali priliku čitati. Kakav je Vaš komentar?

NOVAKOVIĆ: Pročitao sam spomenuti izvještaj i osnovni problem je u tome što to nije izvještaj o radu i rezultatima, kao što su standardni arheološki izvještaji, nego neka vrsta kompilacije ideja, koje se autoru rađaju posmatrajući određene stvari na terenu i čitajući o njima iz Osmanagićevih tekstova. Praktički, svi "empirički" podaci su izrazito neuvjerljivi ili grafički prezentirani na neuvjerljiv način, da svako s bar malo zdrave metodološke skepse mora posumnjati u njihovu vjerodostojnost - bar na osnovu toga kako su grafički prezentirani u izvještaju odnosno utemeljeni u tekstu. Ustvari, svoje ideje i samo vjerovanje da piramide postoje autor pokušava poduprijeti konstantnim referiranjem na piramide iz Egipta i umetanjem njihovih slika i crteža. U izvještaju npr. nije moguće naći nijedan originalni terenski crtež s lokacija tzv. piramida u Visokom koji bi bio opremljen s dimenzijama i svim ostalim podacima koje takvi crteži normalno imaju. Isto tako skoro sve njegove fotografije su bez mjerila.

DANI: To znači da rad ne zadovoljava naučne standarde?

NOVAKOVIĆ: Stvar nije toliko u tehničkom pomanjkanju odnosno nedostizanju normalnog standarda tehničke arheološke dokumentacije, već u tome da praktički nijedan njegov argument nije de facto poduprt korektnim dokazima. To čak i sam autor na više mjesta spominje, govoreći kako su trenutni podaci "inconclusive" - npr. kod geofizičkih istraživanja (nema nijedne slike), kod istraživanja maltera (usput rečeno, najstariji malter u našem širem regionu pojavljuje se s antičkim građevinama; radi se o tehnologiji tzv. krečnjačkih maltera), tehnike gradnje i oko puno drugih stvari. Malter je dobar primjer: kako o njemu ne može kazati ništa, umjesto toga govori o malteru piramida iz Egipta; isto tako na više mjesta spominje stranice odnosno rubove piramida koji jesu deformirani pa odstupaju od očekivanog modela ali to je za autora sekundarnog značaja. Dobar primjer je i sljedeća rečenica: The geological-sedimentary analyses have not shown for certain whether: the .... layered sandstone and breccia blocks, ...were manually processed and/or cut to fit the required dimensions. (Geološko-sedimentološke analize nisu zasigurno potvrdile da li su blokovi pješčara i breče položeni djelovanjem ljudskog faktora i/ili isječeni kako bi se postigle njihove željene dimenzije.) U takvim situacijama kaže da će to konačno moći potvrditi samo buduća istraživanja. Zanimljivo je i ono o čemu nema skoro ni riječi u izvještaju: a to je potpuna odsutnost bilo kakvih nalaza predmeta (artefakata), što je potpuno nemoguće zamisliti ako je na tom mjestu bila građena najveća piramida na svijetu. Čak i najsitniji fragmenti artefakata su obično dovoljan i vjerodostojan pokazatelj da je određeni sloj antropiziran ili stratigrafski depozit (antropogenog nastanka). Druga stvar o kojoj ne piše je starost tzv. građevina. Samo na jednom mjestu referira se na hear/say informaciju jednog geologa koji tvrdi da je za formaciju centimetra zemlje potrebno 200-300 godina pa se onda iz debljine depozita interpolira starost baze na kojoj počiva ta akumulacija zemlje. Ta informacija može i biti više-manje tačna ali treba provjeriti vrlo precizno na koje lokalne situacije se ta informacija odnosi. Već sam oblik i pad terena u jednoj maloj dolini zna imati potpuno različite debljine zemljinih depozita na njenim pojedinim dijelovima. U slučaju karakterizacije geoloških depozita kao miocenskih od strane prof. Vrapca sam se isto tako pita da li je to lokalni fenomen i od Vrapca zahtijeva da pokaže tačno gdje je uzeo uzorke i kojim metodama, dok sam to isto nije učinio. Problem starosti pokušava zaobići time što svoj izvještaj karakterizira kao geoarheološki, pa problem datacije prebacuje u budućnost.

DANI: Da li onda uopće možemo govoriti o naučnom izvještaju?

NOVAKOVIĆ: Suma sumarum, izvještaj ne zadovoljava ni najminimalnije naučne standarde jer se jednostavno "spotiče" na osnovama argumentacije. Pun je površnih zaključaka, rupe u njemu popunjavaju reference na egipatske i druge piramide, za koje faktički i nema potrebe da se stavljaju u izvještaj jer neke prave komparativne analize nema. U tom smislu jedini cilj takvih inserata je stvoriti asocijaciju između "visočkih piramida" i pravih piramida. Izvještaj može izgledati "naučan" jednom laiku (tipična forma parazitiranja na naučnom diskursu) ali sam potpuno siguran da ga nijedan relevantan naučni časopis ne bi objavio. Njegov sadržaj je o tome šta autor vjeruje da je vidio a ne šta se tamo de facto nalazi.

Wednesday, April 9, 2008

Arheološki radovi na Starom gradu Bužim



Stručni arheološki tim Zemaljskog muzeja, u saradnji s ekspertima s Univerziteta Newcastle, Engleska, počeli su s istraživačkim radovima na lokalitetu Starog grada Bužim, koji se nalazi na listi nacionalnih spomenika BiH.

Šef tima Zemaljskog muzeja arheolog Mirsad Sijarić izjavio je danas Feni da je cilj ove faze radova da se izvrše arheološka ispitivanja i pripremi teren za početak restauratorskih i konzervatorskih radova.

Ova faza će trajati oko mjesec dana, ali će radovi na Starom gradu Bužim ukupno trajati tri do četiri godine.

Sijarić je istaknuo da je Stari grad Bužim zanimljiv jer se kroz povijest više puta smjenjivala vlast koja ga je držala i bio je korišten sve do 19. stoljeća.

Stari grad Bužim se prvi put spominje u pisanim izvorima u 14. stoljeću, ali se pretpostavlja da je osnovan u 12. ili 13. stoljeću i nije bio u sastavu srednjovjekovne bosanske države.

- Stari grad Bužim predstavlja jedan od najboljih primjera srednjovjekovnog i ranoosmanskog utvrđenja na području BiH, ali je ujedno i jedan od najugorženijih spomenika kulture, kazao je Sijarić.

Radove na Starom gradu Bužim finansira Vlada Federacije BiH putem Ministarstva kulture i sporta i Ministarstva prostornog uređenja.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080409032

Vise o Starom gradu Buzim: http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?mod=spomenici&extra=Odluke&action=view&lang=1&id=1333

Virtualni muzej arehološkog nalazišta Desilo – Hutovo blato

Virtualni muzej arehološkog nalazišta Desilo – Hutovo blato



Za naredni mjesec je predviđeno pokretanje prvog bh virtuelnog muzeja "Desilo". Prvi virtualni muzej ovog arheološkog nalazišta želi promovirati turizam područja Hutova blata te podstaći dalji rad na istraživanju ovog lokaliteta. Nakon otvaranje virtualnog muzeja, priprema se i realizacija dokumentarnog filma koji će ekskluzivno biti emitovan na više internet lokacija te na vlastitom kanalu na Youtube.

Nevladin centar za edukaciju i istraživanje (NCI) na Karaotoku – Hutovo blato održao je u utorak prezentaciju rezultata dosadašnjih arheoloških, podvodnih i kopnenih, istraživanja koja traju već dvije godine.

Rezimirano je da se radi o vrlo perspektivnom arheološkom nalazištu čiji raspon pronađenih artfakata ide od 2 vijeka prije nove ere pa do drugog milenijuma prije nove ere.

Od nalaza važno je istaknuti željezno rimsko koplje, brončanu sjekiru, fibulu, udice iz prethistorijskog perioda, različite fragmente keramike od grčkih i rimskih amfora do lokalne prethistorijske keramike.

Planiran je nastavak radova na ovom lokalitetu kao i edukacija kadra i osposobljavanje studenata za kompleksne podvodne radove te njihovu koordinaciju sa stručnjacima.

Prezentaciji je prisustvao i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, ministar finsija Dragan Vrankić, ministar kulture i sporta FBIH Gavrilo Grahovac, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, zamjenica minista odbrane Marina Pendeš, načelnik Zajedničkog štaba Vojske BiH general pukovnik S. Podžić sa svojim zamjenicima, vojni ataše SAD Jaime L. Bonano te premijer HNK Srećko Boras izrazio opredijeljenost Vlade HNK ralizaciji ovog projekta kao i važnost podrške Vlade Federacije ovom važnom projektu za turizam i kulturno-istorijsko nasljedje ovog područja.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080409004
http://www.pincom.info/kultura/opsirnije.asp?ID=56118

http://www.dnevni-list.ba/?mdls=1&mdls_tip=2&nid=20210


Bravo, foteljasi! Tako se to radi kad se ima sta pokazati!

Thursday, April 3, 2008

"Srcem" za piramide

Davorine, nacrta li se sta?





Pozdrav, od srca, Srcu!

Tuesday, April 1, 2008

Valjda nije prvoaprilska

Kako u najavi clanka "264 000 KM iz federalnog buđeta za Stari grad Visoki" nepismeno izvjestava novinarka sajta visoko.co.ba, vlada Federacije ce i ove godine odrijesiti kesu za Visoki i neke druge projekte.

"U okviru programa raspodjele sredstava kojima Vlada FBiH učestvuje u sufinansiranju projekata kantona i lokalnih zajednica u zaštiti kulturnog i graditeljskog naslijeđa utvrđenih budžetom Federacije BiH za ovu godinu Federalno ministarstvo prostornog uređenja će za ove namjene usmjeriti 6.393.831 KM.

Na listi od 48 korisnika sredstava nalazi se i lokalitet 'Stari grad Visoki' u Visokom za koji će se iz federalnog budžeta izdvojiti 264.000 KM.

Najveći iznos od 308.000 KM predviđen je za pećinu 'Vjetrenica' u Općini Ravno, dok će se za za Tvrđavu u Jajcu i Sabornu crkvu sv. Trojice u Mostaru izdvojiti po 264.000 KM. Svi korisnici sredstava su odabrani prema ''Listi ugroženih nacionalnih spomenika'', koju je formirala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, i na osnovu dokumenta ''Politika djelovanja i osnovi strategije Vlade FBiH u mandatnom periodu 2007-2010''."

Iako i nisu neki strasni novci, za pohvalu je, s nadom da ce svijest i budzet za ovakve potrebe rasti.

Zao mi je sto, izgleda, Izmo opet nista nije dobio.

Pronadjene piramide u Visokom!