Povelja Kulina bana konačno u našoj zemlji

”Povratak nakon 820 godina”

Originalna Povelja Kulina bana, koja je svjedočanstvo bosanske državnosti u ranom srednjem vijeku, nakon 820 godina "vraća" se kući, u Bosnu i Hercegovinu. Istina, na određeno vrijeme - bit će izložena u Zemaljskom muzeju BiH 21 dan, a u sklopu Dana Kantona Sarajevo koji će početi 5. maja.

Zahvaljujući prijateljstvu Dubrovnika i Sarajeva, potom suradnji Istorijskog arhiva Sarajevo i Državnog arhiva Dubrovnik, rodila se ideja o predstavljanju bosanskohercegovačkoj javnosti ovog iznimno značajnog dokumenta.

- Radili smo dugo, u medijskoj ilegali, kako bismo uspjeli "dovesti" Povelju Kulina bana u Sarajevo nakon 820 godina i predstaviti je bosanskohercegovačkoj javnosti. Veliku zaslugu za to ima Istorijski arhiv Sarajevo i njegov direktor Sejdalija Gušić i Ivo Orešković, ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku. Vjerujem da će izazvati veliko zanimanje Sarajlija koji će željeti da je vide, kaže Emir Hadžihafizbegović, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.

Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni oč­uvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država. Ču­va se u Državnom arhivu u Dubrovniku i svojim sadržajem vj­erno svjedoči o bosanskoj državnosti, govori o pravima i povlasticama dubrovačkih trgovaca na teritoriju bosanskog vladara, zazivajući ime Božije, potvrđujući stoljetnu tradiciju prijateljstva naroda Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Više originala

Ravnatelj dubrovačkog Državnog arhiva Ivo Orešković, ističući, u telefonskom razgovoru, izuzetnu agilnost i trud Emira Hadžihafizbegovića, koji je “značajno doprinio realizaciji ovog historijskog projekta“, za Oslobođenje pojašnjava:

- Ova povelja ima i svoje dvojnike, odnosno znanstveno dokazano mlađi prijepis kojega jednako tako mi čuvamo u Arhivu, kaže ravnatelj Dubrovačkog arhiva. Treći primjerak je otuđen, ili bolje kazano, ukraden od strane srpskog patrijarha, najvjerojatnije u vrijeme ili nakon nesretnog požara u Kneževom dvoru 1817. godine, u kojem je tada bio smješten Dubrovački arhiv. Da je to uistinu tako, potvrđuje činjenica da kad su temeljem naredbe Vlade u Beču 1833. godine najvredniji dokumenti iz Dubrovačkog arhiva odneseni u Beč, među njima su bila samo dva primjerka Povelje. I to ona koja su kasnije zajedno s ostalim dokumentima doživjela svoje “proputovanje“ preko Beograda 1921. godine u Dubrovnik, potom 1941. godine ponovo u Beč i konačno pedesetih godina prošlog stoljeća u Dubrovnik, kome i pripadaju.

- Najveći znanstveni autoriteti koji su se bavili problematikom izvornosti, originalnosti ili autentičnosti srednjovjekovnih povelja i dokumenata potvrđuju činjenicu da je upravo ovaj primjerak, koji čuvaju u Dubrovačkom arhivu, najstariji, odnosno prvi. Kancelarijska praksa Dubrovačke republike bila je izrađivati trgovačke ugovore, ugovore o miru ili prijateljstvu s drugim gradovima ili državama u svom okruženju u više primjeraka, najčešće četiri. Za pretpostaviti je, dakle, da je i u ovom slučaju bilo tako, te da je jedna, odnosno četvrti primjerak vremenom izgubljen u kneževim kancelarijama, a ostala tri doživjela već opisanu sudbinu. Najispravnije je tvrditi da su sve tri povelje u biti izvorne, odnosno originalne, s tim da suvremeni znanstvenici dijele mišljenje kako je ova povelja iz Dubrovačkog arhiva najstariji izvornik, pojašnjava ravnatelj Orešković.

Milion eura

Od ravnatelja Oreškovića saznajemo da se radi o dokumentu koji ima neprocjenjivu materijalnu vrijednost za sve narode koji žive na ovim prostorima, ali zbog njenog osiguranja, Povelja je procijenjena na iznos od milion eura.

- Kako je bilo potrebno udovoljiti zakonskim propisima koji reguliraju postupak iznošenja pokretnog kulturnog dobra van granica Republike Hrvatske, Vlada Kantona Sarajevo je pružila garancije na pomenuti iznos, kaže Orešković.

Oslobodjenje