No comment

Prijedlog za sve rukovoditelje muzeja u Bosni i Hercegovini i ostale radnike koji se bave kulturno-istorijskom bastinom, areheologijom itd.: ne budite nijemi, nego svakog puta kad imate pronalazak ili problem udarite to "na sva zvona". Razlog zbog kojeg "piramide" jos samo ne iskacu iz konzervi pasteta, kako to onomad u predizbornoj kampanji u RH Mesic rece za Kosorku, jeste taj sto cutite o tome sto radite i time kreirate dovoljno prostora u medijima za Semira i njegove hiljadu puta recene recenice. Reklama, reklama, reklama...treba da se zna da "oponenti foteljasi" ne samo da rade, nego postizu i sjajne rezultate.
Ma, i ako ih ne interesuje, saljite vijesti, upozoravajte na probleme, dignite galamu zbog istorije i onog cega ima. Mozda i zaglusite buku price o necemu cega nema! Pored toga, iako unaprijed znate da od Vladinih para (mozda) nista, pisite i dosadjujte. Pisite toliko da vam pozli od pisanja. Pratite stranice Fondacije i pisite i pozivajte da se i kod vas uslikaju svi oni kojima se Fondacija hvali. Ako nece? E, o tome tek pisite!

Razlog ovom svemu su clanci koje cu sakupljati i ovdje objavljivati, o unistavanju i prepustanju propadanju naseg pravog blaga. O Seranici kuci u Banjaluci i mostu na Buni je vec bilo rijeci, ovog puta clanak o sarkofagu u Mostaru:

Kulturno naslijeđe trune u parkovima

MOSTAR – U Šantića parku u Mostaru već duži niz godina, zahvaljujući nemarnosti nadležnih institucija, zubu vremena prepušten je veliki rimski sarkofag, koji je na tom mjestu nakon rata posve slučajno završio. Sarkofag iz 3. stoljeća, kao dio bogate antičke baštine na našim prostorima, najbolji je pokazatelj našeg odnosa prema kulturno-povijesnom naslijeđu.

Za sarkofag nema mjesta
Naime, nakon što je po završetku rata zgrada Muzeja Hercegovine, smještena neposredno uz kulu Taru na lijevoj obali Neretve, odlukom tadašnjih vlasti dodijeljena mostarskoj Medresi, islamskoj vjerskoj školi, za instituciju muzeja nije nađen odgovarajući prostor. Pokretni arheološki i etnografski materijal, koji je u Muzeju opstao nakon rata, prebačen je u objekt Spomen-kuće Džemala Bijedića, premda i danas djeluje u iznimno lošim uvjetima, dok su stećci, koji su bili izloženi u parku muzeja, premješteni na plato ispred Centra za kulturu u Cernici.

Kako se u to vrijeme nije našla odgovarajuća lokacija za smještaj rimskog sarkofaga, isti je, čak s upotrebom za to neodgovarajućih strojeva, prebačen u Šantića park gdje je danas, potpuno nezaštićen, prepušten devastaciji od neodgovornih građana. Ovaj je sarkofag, uz brojne tragove rimskog graditeljstva, pronađen prilikom stručnih arheoloških iskopavanja u naselju Baćevići.

Spomenici bez obilježja
Međutim, da ovo nije usamljen primjer, govori i podatak jedinog očuvanog, za sada poznatog spomenika iz predosmanskog razdoblja na području Mostara, pisanog bosančicom, koji je izložen u parku u Titovoj ulici, nasuprot prostorija Radničkog doma. Radi se o nadgrobnom spomeniku izvjesnog Radivoja Krivoušića s natpisom: “Va ime Boga velikoga, cara nebesnoga i milosnoga, ase (ovdje) leži Radivoje Krivoušići…”, koji je u potpunosti prekriven grafitima.

Ono što je još žalosnije jest činjenica da ni jedan ni drugi spomenik nisu obilježeni, tako da slučajnom prolazniku izgledaju kao obične kamene gromade. No, mnogi će danas u Mostaru, kada govore o uništavanju spomeničke baštine, govoriti isključivo o Partizanskom spomeniku, dok o ovim spomenicima, draguljima naše prošlosti, u javnosti nema ni riječi.

http://www.dnevni-list.ba/?mdls=1&mdls_tip=2&nid=15050