Arheolozi sa Sveučilišta Oslo pronašli su jedinstveno nalazište na Balkanu, a pronalazak je toliko važan da znanstvenici tvrde da se povijest Ilira mora iznova napisati. Arheolozi su pronašli najstarije ilirsko trgovačko naselje.
Marina Prusac, profesorica na odjelu za arheologiju, završila je s istraživanjima na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja su trajala nekoliko tjedana, a znanstvena skupina pronašla je tragove ilirskog trgovačkog naselja starog više od dvije tisuće godina. Iliri su skupno ime za grupu plemena koja je naseljavala područja od Panonske nizine do Jadranskog mora, a njihova prisutnost zabilježena je i u južnoj Italiji i Egiptu. U povijesti su ostali zabilježeni kao gusari i ratnici. Ne samo da su se borili protiv grčkih i rimskih osvajača nego su se plemena borila i međusobno. Novi arheološki nalaz pokazuje da su Iliri, suprotno dosad uvriježenim mišljenjima, imali miroljubive trgovačke odnose s Rimljanima.
Jedinstven nalaz
"Iz europske perspektive, ovaj nalaz je jedinstven. Zaključili smo da je lokalitet Desilo u Hutovu blatu bio važno trgovačko središte i važna karika u odnosima Ilira i Rimljana”, rekla je Marina Prusac sa sveučilišta u Oslu. Arheolozi su pronašli iznenađujuće velik broj predmeta u relativno kratkom razdoblju. Pronađeni su ostaci naselja, dijelovi luke koja je najvjerojatnije bila trgovačka, te mnogo potopljenih brodova punih vinskih amfora iz prvog stoljeća prije Krista. Arheološka pustolovina počela je u proljeće 2007. kada je profesorica Snježana Vasilj sa Sveučilišta u Mostaru pronašla 16 ilirskih brodova u Desilu, krcatih rimskim amforama s vinom.
Nalaz je protumačen gusarskom naravi Ilira koji su potopili rimske brodove. Iako je teorija o gusarima dobila dosta mjesta u časopisima diljem Europe, Marina Prusac i Adam Lindhagen nisu povjerovali u tu interpretaciju. “Zasigurno je bilo piratskih aktivnosti duž obale, no činilo nam se čudnim da se pirati nalaze tako daleko u unutrašnjosti, u Rimljanima važnoj koloniji Narona. Prema našem mišljenju, Desilo je bilo trgovačko središte.” Desilo se nalazi 20 kilometara od obale rijeke Neretve koja zadire duboko u planine. Široka je i plovna u prvih tridesetak kilometara nakon čega se njeno korito sužava. U blizini tog lokaliteta nalazili su se ilirska kolonija Daorson te grčko trgovačko središte Narona.
Savršena luka
“Desilo se nalazi na mjestu savršenom za pristanak malih brodova pa je idealna luka za unutarnju trgovinu. Znali smo da ako nađemo luku, naći ćemo i dodirnu točku Ilira i Rimljana. I našli smo je!”, oduševljeno objašnjava Prusac. Arheolozi su ispod nekoliko metara mulja pronašli ostatke luke i dokova, te zid širok 60 centimetara, a dug 20 metara. A na kraju, oko sto metara od luke, arheolozi su pronašli i ostatke ilirskog naselja. Znanstvenici tumače da se na tom mjestu nekoliko stotina godina nalazilo ilirsko naselje, davno prije nego što su drevna plemena došla u doticaj s Rimljanima. Ispod vode pronađene su stotine vinskih amfora koje su, pokazuju dokazi, izrađivane duž Dalmacije. S tog se mjesta vino transportiralo diljem Rimskog Carstva.
“U zamjenu za vino Rimljani su davali sol, metal, kožu i robove. Cijene su bile sličnima onima na sjeveru Carstva. Prema Juliju Cezaru, ‘divljaci’ su mijenjali jednog roba za 25 litara vina”, kažu znanstvenici.
Kulturne razlike
“Riječ Iliri neutralan je izraz za sve stare etničke grupe na području bivše Jugoslavije. Iliri su bili opisivani kao ratnici, a malo se pažnje pridavalo njihovim miroljubivim vezama s drugim plemenima i Rimljanima. Dakle, važno je pokazati da su Iliri prošli dug put i napredovali u svojim vezama s drugim narodima”, objasnila je Marina Prusac.
Predsjednik manjeg bh. entiteta Rajko Kuzmanović izjavio je danas da arheološko nalazište rimskog municipija (opštine) u Skelanima, iz perioda od prvog do petog stoljeća nove ere, predstavlja još jednu zlatnu pločicu u mozaiku domaće i evropske kulturne baštine.
Otvarajući regionalnu konferenciju o ovom arheološkom istraživanju, koja se danas održava u Banjaluci, Kuzmanović je rekao da se ovim istraživanjima daje direktan doprinos težnjama da se uključi u evropski kulturni proces.
- Iskopavanjima je otkrivena cjelina koja može predstavljati najljepšu rimsku arheološku destinaciju na širem području BiH, Podrinja i centralnog Balkana, a nastavak sistematskih i temeljnih istraživanja bio bi od neprevaziđenog naučnog i historiografskog značaja - kazao je Kuzmanović.
Ministar prosvjete i kulture Anton Kasipović rekao je da su Skelani izvanredno otkriće, kojem se mora dati mnogo šira dimenzija u smislu njegove zaštite i turističke iskorištenosti, kako bi postalo dio kulturne baštine Evrope.
Rukovodilac istraživanja ovog arheološkog nalazišta Mirko Babić kazao je da postoji jasna vizija o budućnosti projekta u Skelanima, podsjetivši da je BiH nedavno potpisala konvenciju o zaštiti arheoloških lokaliteta i kulturnog nasljeđa, tako da više nema ni pravne prepreke da se zaštiti ovaj lokalitet i da se izvrši njegova kategorizacija.
On je naglasio da bi u dalja istraživanja ovog lokaliteta trebalo da se uključe i arheolozi iz Njemačke, Italije, Austrije i Bugarske, te da postoji mogućnost da se, osim pronađenih 80 spomenika pod zemljom, podnog mozaika i tragova arhitekture, u Skelanima pronađe još ostataka iz Rimskog carstva.
U radu regionalne konferencije o arheološkom istraživanju rimskog municipija u Skelanima, čiji je cilj da se prepozna značaj ovog arheološkog loklaiteta kao dijela evropske kulturne baštine i definiše dalja sudbina iskopavanja u Skelanima kao naučno-istraživačkog i turističko-razvojnog programa, učestvuju stručnjaci iz BiH i zemalja regiona.
Za pet sedmica istraživanja, od 8. septembra do 11. oktobra ove godine, u Skelanima je pronađeno 80 lapidarnih (kamenih) spomenika, veliki rimski podni mozaik iz druge polovine četvrtog vijeka nove ere, tragovi rimske arhitekture u tri arhitektonska nivoa, te građevina sa podnim grijanjem (thermae).
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/kultura/skelani-kriju-municipium-malvesatium
Arheološki tim predvođen Snježanom Vasilj, koji trenutno istražuje šire područje Hutovog blata, naišao je na nove nalaze koji potječu iz perioda Rimskog carstva, odnosno iz 2. i 3. stoljeća.
Riječ je o brojnim fragmentima keramike, pa čak i dijelovima tamnošnjih objekata koji potvrđuju da je cijelo područje bilo jedno od najvažnijih u Rimskoj imperiji.
- To govori da je ovaj lokalitet bio gusto naseljen. Okolica Hutovog blata bila je jedna od najnaseljenijih u Rimskom carstvu. Područje Neretve s pritokama osiguravalo je dobre uslove za život, u samom zaleđu Narone, koja je bila jedan od glavnih gradova provincije Dalmacije - kaže Vasilj za "Dnevni avaz".
Na trenutno istraživanje njen tim su potakli nalazi na lokalitetu Desila, gdje je otkrivena prva ilirska luka. Tokom tri faze podvodnih i kopnenih istraživanja u ovom dijelu Hutovog blata prikupljeno je dosta nalaza kojima je potrebna stručna obrada.
Otvoriti muzej
Vasilj navodi da bi Općina Čapljina trebala pronaći lokaciju za muzej svih do sada pronađenih arheoloških ostataka.
TREBINJE - Arheolozi su na južnom dijelu grada, u naselju Varina gruda, otkrili temelje hrama Venere Barbote iz 1. vijeka, potvrdio je arheolog Aleksandar Ratković.
On je istakao da je to drugi stari hram nađen na području oko Trebinja, pojašnjavajući da su nedavno u naselju Zasad kod Trebinja pronađeni temelji hrama i antičke grobnice iz prvih vijekova naše ere.Arheološka istraživanja, kojima je, ispred Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, na lokalitetu Varina gruda rukovodio Ratković, potvrdila su da taj hram datira iz 1. vijeka jer je pronađeno mnoštvo bojene keramike iz tog perioda.
Pretpostavlja se da je, širenjem hrišćanstva, hram u 4. vijeku bio pretvoren u crkvu posvećenu svetoj Varvari, čiji se temelji nalaze na arheološkom nalazištu u Varinoj grudi.
"Cijeli lokalitet dominira prostranim Petrovim poljem, na mjestu iznad takozvane raskrsnice rimskih puteva, gdje su se ukrštali putevi Epidauruma (Cavtata), Raguse (Dubrovnika) i Asama (Trebinja), odnosno, lociran je na najstarijem putu iz pravca današnjeg Cavtata", precizirao je Ratković.
On kaže da je novootkriveni hram, ipak, usamljen u rimskoj provincijskoj arhitekturi BiH, te da mu je, s neznatnim razlikama, najbliža analogija ranohrišćanska crkva u Docima kod Vitine, nedaleko od Ljubuškog.
Ratković je utvrdio da se u četvorougaonoj osnovi naosa prepoznaje četvrtasta apsida sa dva ugla i časnom trpezom kvadratne osnove.
"Pronađeni su i ostaci originalnog poda, stub žrtvenika i stepenište za ulaz u hram s juga. I sa sjeverne strane postoji ulaz istih dimenzija, ali je zazidan", kaže Ratković.
Istraživanje je, zajedno s mnoštvom prikupljenih fragmenata grnčarije i pokretnim materijalom, poput ribarskih utega, rimskih svjetiljki, raznih posuda iz 2, 3. i 4. vijeka, te staklenih posuda za suze, lakrimarija iz 3. vijeka, pokazalo da se, u kasnom srednjem vijeku, uz crkvu formirala i manja nekropola, a hram je dodatno ojačan još jednim zidom i kontraforom.
"Dokaz da crkva nastavlja život u srednjem vijeku su zidovi iz tog perioda, koji svojim obujmom potpuno zatvaraju antičku osnovu hrama Venere i crkve svete Varvare iz 4. vijeka", objasnio je Ratković.
Prema njegovim riječima, iskopavanja su pokazala da srednjovjekovna crkva nije završavala polukružnom apisdom, kako se to ranije tvrdilo.
"Nakon istraživanja crkva je savremeno konzervirana na način da je obojenim malterom u zidnim spojnicama istaknuta razlika između rimskog i srednjovjekovnog građenja", rekao je Ratković.
http://www.nezavisne.com/dogadjaji/hronikagradova/31983/Otkriveni-temelji-hrama-iz-1-vijeka.html
U sklopu istraživanja na lokalitetu pored zidina Bijele tabije, arheološki tim Muzeja Sarajevo, predvođen višim kustosom Adnanom Muftarevićem, jučer je došao do spektakularnog otkrića - ostataka srednjovjekovnog utvrđenog grada Hodidida!
- Napravili smo jednu sondu pored ulaza u Bijelu tabiju i na dubini od nekoliko metara uspjeli pronaći kamene ostatke koji, najvjerovatnije, predstavljaju temelje kule grada Hodidida. Sve ide u tom pravcu da se radi o tom gradu. Jer, mnogo historičara tvrdilo je da je Hodidid bio upravo ovdje gdje je Bijela tabija. Jedan od njih je Vejsil Čurčić. Na taj način potvrdili bismo njegovu teoriju - rekao je za "Avaz" arheolog Muftarević, najavljujući nastavak ozbiljnih istraživanja.
Potraga za Hodididom se nastavlja i unutar zidina Bijele tabije, gdje se također vrše iskopavanja.
Prema više historijskih izvora, na ovom lokalitetu je nastalo i od njega se počelo širiti današnje Sarajevo, što još izuzetnijim čini ovaj nalaz. To su, također, tvrdili brojni poznati historičari poput Hamdije Kreševljakovića.
Arheolog Muftarević pojašnjava da se često miješaju grad Hodidid i Hodidjed, koji se nalazi prema Palama i izgrađen je nakon dolaska Osmanlija.
Utvrđeni grad
U vrijeme dolaska Osmanlija na prostor BiH, Hodidid je bio jedini utvrđeni grad u Vrhbosni. Prvi put se spominje 1434. godine, kada ga je zauzeo osmanski vojskovođa Barak.
Foto&tekst:http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/mozaik/pored-zidina-bijele-tabije-nadjeni-temelji-hodidida
Arheološki tim Muzeja Sarajeva otkrio je na lokalitetu Bijela tabija u Sarajevu ostatke temelja građevine za koju se pretpostavlja da je dio srednjovjekovnog grada Hodidida, izjavio je danas za Fenu član tima Adnan Muftarević.
Naveo je da su stručnjaci Muzeja Sarajeva na južnoj kuli našli ostatke temelja koji se naslanjaju direktno na stijenu, a na jugoistočnoj kuli je prilikom ranijih istraživanja tim Zemaljskog muzeja naišao na ostatke srednjovjekovne utvrde.
Muftarević ne zna da li će se istraživanja odvijati u tom pravcu.
Ovo otkriće je možda potvrda teorije koju je još 1979. godine Alija Bejtić iznio u tekstu koji je objavila Akademija nauka i umjetnosti BiH da se srednjovjekovni grad, ili srednjovjekovna utvrda Hodid nalazi na Vratniku.
- Ovi ostaci od kula upućuju na to. Ne smijemo tvrditi sto posto, ali sve ide u prilog tome, kazao je Muftarević.
Muftarević, također, upozorava na razliku između gradova Hodid i Hodidjed, koji se u javnosti često miješaju. Ostaci nađeni na Bijeloj tabiji bili bi ostaci srednjovjekovnog Hodidida, a ostaci Hodidjeda, za koji se smatralo da je srednjovjekovni, a koji se nalaze na sastavu Paljanske i Mokranjske Miljacke, ne ukazuju na ništa srednjovjekovno, već da se radi o osmanskoj utvrdi.
-Tvrdimo da je na Bijeloj tabiji postojala srednjovjekovna utvrda, ali bi istraživanja pokazala, naprimjer, da li je razvoj grada krenuo odatle, rekao je Muftarević.
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/kultura/otkriveni-ostatci-srednjovjekovnog-grada
To je vjerovatno jedan od “blokova” koje nam sad predstavlja Fondacija:
A oni neodoljivo podsjecaju na stecke, hint-hint, recimo ovaj iz Radimlje:
Moraju se upamtiti imena, a srecom su i slike tu kao dokazi, svih pomagaca ovog ugrozavanja i unistavanja stvarnih spomenika i arheoloskih nalazista!
Naime, kao sto je Stultitia u vise navrata pisala prije vise od godine*, Irna takodje , radi se o poznatim, istrazenim i opisanim arheoloskim nalazistima, predstavljenim u monografiji "Visoko i okolina kroz historiju".
Podsjetimo se samo nekih od navoda o mjestima koje Fondacija za kopanje gdje god stigne cak i kad nema dozvole uzurpira:
“Na širem prostoru Visokog danas su poznata neolitska naselja na lokalitetima Čifluk, Dvor, Ginje, Zbilje, Radovlja, Arnautovići i Okolište, svi na prostoru od jedva desetak kilometara vazdušne linije, računajući dva međusobno najudaljenija – ono u Čifluku i ono u Radovlji.”
...
“Tako je već u mlađe kameno doba ovdje došlo do formiranja posebne kulturne grupacije koja se u historijografiji naziva butmirskom kulturom. Nalazišta ove kulture su najgušća u samom centru – oko Visokog (Donje Moštre, Radovlja, Kralupi, Zbilje), ali su detaljnije istražena samo: Butmir kod Sarajeva, Obre kod Kaknja i Nebo kod Travnika.
U kasno brončano doba ovaj prostor čini glavninu teritorija tzv. srednjobosanske kulturne skupine, da bi se u zadnjem tisućljeću stare ere ovdje konstituiralo i pleme Desitijata, koje je početkom nove ere postalo jedan od najjačih nosilaca otpora protiv širenja moćnog rimskog carstva.
U okvirima strogo uniformiranog sistema rimske administracije također se mogu raspoznati određene specifičnosti ovoga područja. Naime, zna se da je u kasnoj antici ovdje organizirana posebna vjerska pokrajina – biskupija (Bistue).
Nakon dolaska Slavena, približno u isto vrijeme kao i na ostalom zapadnobalkanskom području, i ovdje dolazi do konstituiranja šire političke zajednice slične onima koje stari bizantinski pisci nazivaju „sklavinija“ ili zemlja (horion). – Zna se da je u kasnijim stoljećima ova zemlja u literaturi nazvana – gornja ili uža Bosna – postala jezgro srednjovjekovne bosanske države. Politički centar širega područja – Bosne i Hercegovine – ovdje se nalazilo i u tursko, austrougarsko, pa i novije doba.“
....
„Odmah iznad sela Gorana, a na istoj kosi je velika srednjevekovna nekropola, obrasla u sitnu šumu. Stećci su od konglomerata, od koga je sastavljeno ovdašnje zemljište, te su stoga slabo sačuvani. U preseku po kraćoj osovini stećci imaju oblik trapeza ili paralelograma. Kažu da u ovom naselju ima grobova na sve strane. Drugo je veće groblje u Polju pored Fojnice, a zove se Gradina. Pričaju da su ovde nalaženi i novci. Pod selom je i staro muslimansko groblje.“
Bešlagić je registrirao u selu svega 82 stećka, razmještena u 4 skupine. Pretežna forma stećaka je sanduk.“
...
„Na širem prostoru Visokog danas su poznata neolitska naselja na lokalitetima Čifluk, Dvor, Ginje, Zbilje, Radovlja, Arnautovići i Okolište, svi na prostoru od jedva desetak kilometara vazdušne linije, računajući dva međusobno najudaljenija – ono u Čifluku i ono u Radovlji.“”
Dakle, jos jednom imena onih koji bi u normalnoj zemlji i pod normalnim okolnostima trebali odgovarati, a ne slikati se: “načelnik Općine Visoko Munib Alibegović, predsjedatelj općinskog vijeća Visokog Mijo Mateša, pomoćnik načelnika za urbanizam i prostorno uređenje Emir Bukurević, pomoćnica načelnika u službi za budžet, finansije i razvoj Edina Ferizović i Mustafa Šahinović te predstavnici Zavičajnog muzeja u Visokom, kustosi Mersiha Burić - Zerdo i Aiša Agić te pravnik Emina Sudžuka.”
Situacija je jos ozbiljnija kad se zna da je jedan jedini arheolog kojeg je Fondacija imala najuren iz projekta i da strucnog nadzora nema.
Kad vec pisem, moram citateljima skrenuti paznju na dodatak na stranicama Fondacije, nesto za sto su se ublehasi, vjerujem, nadali da ce ostati neprimijeceno (ujedno zahvaljujem Irni koja je ukazala na to!). Naime, nedavno je press sluzba Fondacije elektronskim i stampanim medijima poslala dopis u kojem opet demonstriraju svoju paranoju i optuzuju respektabilne institucije , poput oksfordske laboratorije, da ucestvuju u zavjeri protiv projekta.
Fondacija nam se nije pohvalila najnovijim dodatkom stranici o radiokarbonskom datiranju , tj. odgovorom predstavnika laboratorije koji jasno tvrdi da nalaz i nije bio komad drveta, te ga se zato i nije moglo obraditi:
„Our conclusion is that the sample delivered to our lab is not wood, but low carbon sediment. As such we do not think that we can attach any archaeological significance to its radiocarbon content.”
* Vrijedi ponoviti:
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/08/kratko-javljanje-s-radnog-godinjeg.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/nauna-monografija-o-visokom-uvod.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/iz-monografije-najstarija-prolost.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/iz-monografije-o-visokom-bakreno.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/iz-monografije-bakreno-bronzano-i.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/najnoviji-dokazi-fondacijinog.html
http://antibarbarorum.blogspot.com/2007/09/iz-monografije-razdoblje-rimske-uprave.html
"Na sastanku predstavnika Komisije, Federalnog ministarstva kulture i sporta, Federalnog zavoda za kulturno-historijsko naslijeđe te Zemaljskog muzeja BiH istaknuta je neophodnost sistema zaštite oko Starog grada Visoki, nakon nedavne devastacije tog važnog arheološkog lokaliteta.
Zaključeno je i da pohrana vrijednih arheoloških artefakata s tog područja treba biti povjerena Zemaljskom muzeju BiH, a ne Zavičajnom muzeju u Visokom, jer prva institucija ima eksperte koji će vršiti zaštitu i konzervaciju nalaza."
U slucaju da Izmo "nestane" s Wikipedije, za domace i strane citatelje:
